zlatna
subota, 05.03.2011.
Ili mi se samo učinilo
Noćas su me probudili čudni glasovi..
I neka zima uvukla se u mene...u kosti..
I neki čudni nemiri..igrali su se noćas...
I neka čudna tuga...
I neka čudna sjeta...došetala..
Noćas u moj san...
pa eto ovo jutro...učiniše od mene
Poetu..
I tako trag ostavljam...
Poput saonica...u zimskoj idili..
Tragovi...nečega...tebe,mene...
Što god..
Nočas su me probudili čudni glasovi..
I neka zima uvukla se umene..
I neki nemir....
je si li Ti možda bio to..
Noćas...
Stvaran i nestvaran...
Lažljiv i mio..
Ili mi se samo učinilo...
da nevoliš me više?
nedjelja, 12.12.2010.
A ja te volim....
(Srce....tii koji čitaš ....i ostavljaš komentare.. mapretužna ti je ovo priča....)
Koliko puta sam ti htjela reći..
Al svaki put ..usne su ostajele nijeme..
Koliko su se tvoje ruke..svijale oko moga vrata..
Koliko je tvoja ruka lagano klizila niz moju kosu...
Znaš kako ti kažeš..dok miluješ moj obraz..
Zar to nisam činio uvijek....
Znaš koliko smo skupa..dugo predugo..
Znaš ja mislim da je tebi stalo..sve dok se vraćaš..
Bez obzira što si ti i snjom..i što lažeš..
ja puštam te..,dok lažeš..
ja i tada ostajem s tobom...
jel ta ljubav...laž,prevara...
Ja znam da idem protiv zdravog razuma...
jer srce..ono me kukavički izdaje...
jer sve dok jutra ....i noći ispračam s tobom..al bez tebe u mislima..
Otužno ,zar ne..
Ja znam da si ti manipulator mog srca...
A ja puštam te ...
Zato što te bezuvijetno VOLIM....i mrzim se zbog toga...
Ti odeš ...pa se vratiš...i kažeš ..ma šta misliš zašto se vračam...
ja mislim zašto onda odlaziš...
I znaš nakon toliko godina...nerazumijem..ja koja ...
Ti kažeš da hodam ponosno,samouvjereno,da sam Austrougarski oficir,da sam mala plava..
Ti meni vjeruješ...ja tebi više ne..
Al te volim i to nemogu promijeniti,i ugađam si svaki ukradeni trenutak...zbog sebe..da preživim..
Oh da da preživim u ovom suludom svijetu..tebe i mene...
Ja netražim puno....ili tražim....al ti ni to malo nemožeš da obećaš...
kakav si ti čovjek...?
Odi..i ne vraćaj se više...mom strpljenju je ...već došao kraj....
ne zovi...ne traži me....
Zar postojim uopće.....ili si samo iluzija moja
Nešto..nestvarno...ili si samo nešto....što sam u glavi stvorila...
Oslobodi me takve ljubavi...BOŽE...moj!
četvrtak, 14.10.2010.
Glembaj.........
Ja ulazim...i mamim ti osmijeh..
Zadovoljstva,,,
Sjedimo...tik jedno uz drugo..
Ti voliš kavu sa šlagom...
Ustvari sve slatko....
Ja pijekm kapućino...tek toliko da se pije...
Toplo je....
I u srcu...
što god da kažeš...ja slušam..
A ti znaš da ja volim slušati....
A ti znaš zato što te razumijem....
Ti znaš da ja mrzim laži.....
Al znam da tevolim...
Pa ti praštam...
Ti kažeš Ti si meni više od prijatelja....
Šutim.....jel znam....da znaš....da ja to znam...
Držiš mi mantil...dok ga oblačim....
Gledaš me....radije bih ga skinuo,,,
Gledaš me....i grliš...
A to...govori više od svih riječi...i radnji...
Danas je bio takav dan....
S tobom....
Sutra je novi dan....što nosi...
Što god....danas sam ti Bože zahvalna za ovaj....
P.S. VOLIM te...
utorak, 12.10.2010.
Biser...samo za SRCE...
Kažu ako ti se onaj koga voliš vrati....VOLI te,,
A ti skroz se vraćaš.....
I netrebam više dokaz...
I ne tražim više dokaz...
Jer ja sam ostala ista..
A ti koji se uvijek vraćaš....
Sigurno se zapitaš u noćima tamnim i jutrima maglovitim,,,
Ja odgovor znam....
jer samo se jedno biće iskreno voli...
ma gdje god da odeš,s koim god da noć provedeš...
Ti ko kriivac...ti kao lutalica...dolaziš..
Opet....
Opet....
samo sat nikako nemožemo vratiti...ni ti ni ja....
Al ne brini uvijek čemo imati 1982...i grad na Dunavu..
Uvijek ćemo imati ONO....što malo njih imalo je ..
Koliko god ovo bilo sada....isprazno...
Ti voliš mene i ja volim TEBE....
Ti i ja znamo......ostalo nije važno..
I znaš ,najviše volim kad kažeš...
Ti možeš sve ,TI smiješ sve...
P.S. Volim te
Za srce(onog s komentarom...ma tko god bio...igra riječi...mašte..svega...pa ti sad igraj....pusa)
četvrtak, 05.08.2010.
O samo kad bi znao..
O samo kad bi ti znao..
A znaš li..
Koliko sam puta ispratila zoru..da, da..
A samo kad bi ti znao...
koliko me prokleto bolilo.ono...znaš..
u njedrima...
o samo da znaš koliko sam čekala...tebe...
I činilo mi se da te to nimalo ne dira..
sad znam...ili dobro glumiš ili nije tako..
jesam li se opet prevarila...
ma tebi je stallooo...sad čak i žalim te..
Ti neznaš što bi ti..lutaš,gubiš se...
Možda je tebi isto kao i meni....
Ruku vezanih...možda smo već nemoćni..
ili umorni......od skivenih pogleda....
a ja tako trebam tebe...i onaj tren..kad me gledaš ispod oka..
a ja oh kad bi samo znao...koliko te...
A znaš.....sad sam sigurna da znaš...i znaš
sad sam sigurna da i ti..isto tako...lutaš....čezneš..
kao i ja...
ruku svezanih....vrpcom nemoći...
kliziš...lagano rukom...po mojim leđima.....
o samo kad bi znao......
utorak, 06.07.2010.
A nije suza nikad tugu isprala.....
Jer ono što srce zapamti...
to se nikad ne zaboravlja.....
Gdje god da si...sad ti...
ja sam tu....i nikada više ti i ja ispo ovih oblaka....
Nikda.....i dođe mi da vrisnem...da zatvorim oči...
Gdje si sad...moja njdraža..moja najljepša..
Ljubavi jedina.....o gdje si sad...
..
subota, 19.06.2010.
Stišavam srce....budi mirno...
Rekal bih...
sada kad više ništa nemože vratiti...
dane prohujalih ljeta,,,,
Netreba tugovati...već naći snage.....
Ali to su moji najdraži stihovi omiljenog mi pjesnika....(sjaj u travi)
Slušam..unutrašnji glas..sebe...
Stišavam srce..budi mirno..
I glazba nek tiho svira..
Nek rane zacijele..nek zore ne sviću..još samo malo...
nek slike izblijede..potpuno...nek ništa neostane..
ni sjećanje...na tebe..
Stišavam srce...budi mirno..
Nije te nitko vrijedan...a namanje on...
Koji nije te prepoznao u kapljicama rose,,,osmijehu...kiši..
U svemu onome što je on tebi bio..
nek zarastu staze....nek nikne trnje..
da budem li htjela opet..tebe..trnovi mi spriječe put...
Koliko god ova bol bila jaka....ja ću izdržati...jer
Ako sam te mogla toliko voljeti...ja to mogu...
Zbog sebe,baš zato što sam te voljela...trebala..
i baš zato što ti nisi trebao mene..kao ja tebe..
Stišavam srce.....budi mirno...
I kažem..proči će sve prođe....a tragovi ....lažu kad kažu da neostaju..
Oni su tu...duboko....
I dođe mi da vrisnem..da si utrobu iščupam od bola...
Al ništa...ništa više neću učiniti...puštam....
bacam sve u zaborav...samo još te slike...koje blijede....još me bude ..
u noćima ,kao što je ova...
Stišavam srce....budi mirno....još samo malo...
nedjelja, 16.05.2010.
Gazim sva naša sjećanja
Hodam po staklu...bosa..
Izgaram..u vatri...od nemoći..
Nanosim si bol,...namjerno..
Brišem te...iz svemira...
Krvarim po cijelom tijelu...režem se
Samo da osjetim....koliko boliš...
Da zauvijek...izbrišem..izrežem..
Sve ono što si ti i što si bio...
Oblačim crnu haljinu...do poda..
Puštam kosu...vjetru..
Lice okrećem kiši...
Hodam...po liticama...da padem ..
Da se razbijem...
Da zauvijek ...izbrišem...izrežem
Ono što si ti i što si bio..
Režem te oštricom mača...
Svaki dio sebe...kažnjavam..
Namjerno...
Spuštam se na dno pakla..
Puštam svemu da me dobro išiba..izreže..
da osjetim...
Zadnji put....bol...
jer sutra ako se izdignem..poslije ovoga..
To više neću biti ja...
a samo tako drugo ja..
Moći ću dalje...koračati...
I nek sve ide dovraga i ti i ja..
da zauvijek izrežem..izbrišem
Sve ono što smo bili ti i ja
samo tako ću preživjeti...
samo tako ću moći...opstati..
samo ću si tako moći oprosti
Sve što sam si dozvolila s tobom..
samo ću tako moći ...
Iščupala sam srce...za tebe..
zauvijek...zauvijek..
I nikad nikad više ..nećeš ugledati svjetlo dana..
kažnjavam sebe..ne, tebe..sebe
Što sam te voljela...
nedjelja, 09.05.2010.
Nikada više
Pitam se da li si me ikad,volio...
Pitam se jel ono što sam ...
A nisam htjela...
Pitam se zašto postoje ljudi kao ti...
Ili ja...
Pitam se kakav si ti čovjek...
Pitam se kako ti gradiš ljubav
na lažima...prevarama...
Znaš onda ja tu ..
Ili bolje rečeno tu za mene nema mjesta...
Pitam se da li nakon toliko godina...
Jesam li te uopće poznavala..
Il si ti bio iluzija....
koju sam ja sama izgradila..
Reklo bi se da sam loš graditelj...
Iskreno da...ali ne bih htjela ni biti majstor kakav si ti...
Nikada....Nikada više...Ti i Ja..
Nikada....Nikada..
Uzalud sam te voljela....a sada da kule od ljubavi mi sagradiš...majstore..
ja u njih ne želim kročiti....Nikada...Nikada.....Više
ponedjeljak, 19.04.2010.
A ti...
Znaš ta igra riječi..ili bolje rečeno
skrivača...
sad me ima ,sad me nema..aha..
To više ne, ne pali kod mene..
ne čini ti se možda ,da smo veliki ..
za takve igre..
Znaš ti misliš ,da svaki put...
Misliš...
da nisi malo ovaj put...predugo...predugo..
Ili pretjerao...pretjerao...
Dok ruke moje tvoje su tražile..
Dok ruke moje tvoje su željele..
Dok oči moje tvoj su pogled tražile..
Dok oči moje tvoje oči su tražile..
A ti...
Stvaran il nestvaran..ja više ne znam..
Mogu li ti opet vjerovati..
Il si ti zločinac moje mladosti..
koji se vraća..uvijek,uvijek..
na mjesto sreće ili nesreće..
A ti..
Tko li si sada..što opet želiš da sve ..je kao prije..
A ti..
Možeš li žar očima mojim vratiti..
Možeš li plam srca razbuktati..
Možeš li ruke moje natjerati..
da se opet onako..oviju oko tvoga vrata..
dok tvoja ruka lagano klizi niz moju..
Možeš li mi to obećati..da češ mi vratiti..
To što si mi dao ...pa uzimao..pa sad
želiš nazad...to što drugi nije ti u stanju dati..
Možeš li vratiti..sve to..
Ti si mađioničar....ako uspiješ..
A ja znam ...da to su samo trikovi..
Dobrih majstora..
Jesi ti jedan od njih.....
U pogledu ti vidim...
Ti misliš da ti pripadam...
Možda se varaš...ovaj put..
A ti...
